Popović, Bruno, hrvatski esejist i kritičar (Zagreb, 17. VII. 1928 – Zagreb, 28. III. 2012). Diplomirao jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je većinom kritike i eseje, komentirajući književne opuse s filozofijskih i intelektualno-humanističkih stajališta. Pisao je među ostalim o M. Držiću, A. Kovačiću, S. S. Kranjčeviću, J. Poliću Kamovu (Ikar iz Hada, 1970), A. G. Matošu, A. B. Šimiću, S. Kolaru, A. Cesarcu (Nastavljeni Cesarec, 1966), P. Šegedinu, R. Marinkoviću, M. Matkoviću, V. Gotovcu, M. Ganzi i dr., te osobito o M. Krleži (Tema krležiana, 1982). Objavljivao je i poetske, prozne i dramske tekstove te adaptirao mnogobrojna djela za radiodramske izvedbe. Roman Dan kao svaki drugi (1979) prožet je esejističkim ekskursima na filozofijske i etičke teme. Značajnije kritičko-esejističke knjige: Neko vrijeme (1966), Pamfleti (1969), Matoš i nakon njega (1972), Književna Europa i drugi fragmenti (1978), Časoslov iz Babilona (1990).
